Interpunkcija

U pisanju se radi jasnijeg prikazivanja onoga što hoće reći, upotrebljavaju pojedini znaci koji se zajedno nazivaju interpunkcija ili rečenični znaci.

Znaci interpunkcije su: tačka, zarez, tačka i zarez, dvije tačke, navodnici, upitnik, uskličnik, zagrade i crta.

Tačka se stavlja na kraju obavještajne - potvrdne i odrične rečenice, na primjer: Svaki dan učim za ispit. Kad je praznik ne učim.

Zarez se kao znak interpunkcije upotrebljava često i u različitim rečeničnim situacijama. Za upotrebu zareza je najvažnije pravilo da se ono što je u mislima tijesno povezano, što predstavlja jednu cjelinu, ne odvaja zarezom, a dijelovi koji čine cjelinu za sebe, odvajaju se zarezom od ostalih dijelova rečenice.

Zarezom se odvajaju:
- riječi i skupovi riječi (istovrsni dijelovi rečenice u nabrajanju: Hase, Huse, Jasmina, Emina, Nermina i Adnan su otišli na izlet.

- zarezom se može odvojiti i prije veznika ako se želi nešto naglasiti:
Ponijeli su i hranu, i piće, i društvenih igara.;
On je uspio preći preko ćuprije, čim je stigo mi smo pristavile kahvu.;

- nezavisne rečenice kad nisu povezane veznicima:
Došao je, pozdravio se, dobro večerao i nestao.;

- paralelni dijelovi rečenice kad su u suprotnosti: Zadatak je težak, ali zanimljiv. Pokloniću tebi, a ne Igoru. Nismo ljetovali na moru, već u planini.

- rečenice koje su u suprotnosti: Kasnije smo krenuli, ali smo stigli na vrijeme. Vi ste pošli ranije, a ipak ste zakasnili.;

- rečenice u inverziji (kad se zavisna rečenica nalazi ispred glavne), na primjer: Kad se spremim, pozvaću te telefonom. Ako možeš, pomozi mi. Iako sam znala, nisam odgovorila na sva pitanja.;

- riječ ili skup riječi koji su naknadno dodati ili umetnuti u rečenicu: To je, dakle, tvoj voćnjak. Sve ću ti, naravno, ispričati. Ti si u pravu, neosporno.;

- vokativ i apozicija su, takođe, naknadno dodati u rečenicu, pa se odvajaju zarezom, na primjer: Vi ćete, djeco, dobiti slatkiša. Tebi ćemo, majka, donijeti voća. Djela Ive Andrića, jedinog južnoslavenskog Nobelovca, prevedena su na mnoge jezike.;

- uzvici isto nisu sastavni dijelovi rečenice, pa se odvajaju zarezom: Uh, što je hladno! Oh, što me boli zub! O, stigla si?!;

- umetnute rečenice na primjer: U mom selu, koje je jedno od najuspješnijih u voćarstvu, gotovo svi gaje maline.;

- između mjesta i datuma, na primjer: U Kraljevoj Sutjesci, 2. aprila 1357. Zenica, 15. august 1991.

Tačka i zarez se upotrebljavaju:
- između rečenica koje su u složenoj rečenici manje povezane sa drugim rečenicama, na primjer: Kad smo se sreli, pozdravili smo se, razgovarali o školi; nismo pominjali nedavnu svađu.;

- između grupa riječi koje se razlikuju po srodnosti, na primjer: Na put ću ponijeti: odjeću, obuću, kišobran, higijenski pribor; knjige, bilježnice, pribor za pisanje; fudbal i reket za stolni tenis.

Dvije tačke se stavljaju:
- iza riječi kojima se najavljuje nabrajanje, a ispred onoga što se nabraja, na primjer: Na pijaci kupi: sira, jaja, kajmaka, mesa, salate i luka.;

- ispred navođenja tuđih riječi (upravnog govora); npr. Rekao nam je doslovno: "Novac za ekskurziju je obezbijeđen".

Navodnicima se obilježavaju:
- tuđe riječi kad se doslovno navode, na primjer: Ulazeći svi viknuše: "Srećan ti rođendan!"

- riječi koje se upotrebljavaju s ironijom i kojima se nečemu ne želi dati suprotno značenje: npr.: Znam, ti si "vrijednica". Uradio ti je to tvoj "veliki prijatelj".

Na kraju upitnih rečenica stavlja se upitnik, a iza uzvičnih rečenica, kao i iza manjih govornih jedinica koje se izgovaraju u uzbuđenju, povišenim glasom, stavlja se uskličnik, na primjer: Kako si? Šta radiš? Uh, što sam gladna! Ne viči! Požar!
Kad se pitanje izgovara povišenim glasom iza njega se stavljaju i upitnik i uskličnik; npr. On položio?! Ne daš?!

Zagradom se u rečenici odvaja ono što se dodaje radi objašnjenja prethodne riječi ili dijela rečenice, na primjer: Interpunkcija (rečenični znaci koji doprinose jasnijem izražavanju. Imenske riječi (imenice, pridjevi, zamjenice i brojevi) mijenjaju se po padežima. Za vrijeme rata (1992/95) vladale su nestašice hrane, odjeće i lijekova.

Crta se piše:
- Umjesto navodnika u dijalogu i to u štampanim tekstovima:
-  Ko je to bio? - upita majka.
-  Moj drug.
-  Zašto ga nisi pozvao unutra?
-  Žurio je - promrmlja on.;
- kad se želi nešto istaći, ili naglasiti suprotnost, neočekivanost; na primjer: Pođem ja, kad - nigdje nikog. Sve sam naučila, sve znam - ne vrijedi, zbunila sam se.