Pisanje tuđih riječi

- Tuđa vlastita imena pišu se:
- izvorno, onako kako se pišu u jeziku iz kojeg potiču, na primjer: Ernest Hemingway (Ernest Hemingvej), Boccaccio (Bokačo), Shakespeare (Šekspir), Chicago (Čikago), New York (Njujork), München (Minhen), Zürich (Cirih);

- fonetski, bez obzira na naše pismo, kad su riječi iz slovenskih jezika koji se služe ćirilicom (srpskog, ruskog, bugarskog, makedonskog); na primjer: Jesenjin, Nikolaj Gogolj, Lav Tolstoj, Janevski itd.

- Imena stranih gradova, zemalja i druga geografska imena pišu se fonetski ako su već dugo prilagođena duhu našeg jezika, na primjer: Beč, Venecija, ali nije netačno napisati npr.: New York, Tesaloniki, Paris.